Sve za sina
Još jedan hodoljub-putnik-skitnica-putopisac prošetaše našim gradom 1905. g. U knjizi je naveo iskustva sa svojih putovanja koja je obavio u nekoliko navrata odvojeno. Opisao je Egipat, Istambul, Dalmaciju od Trsta do Boke, Crnu Goru, Hercegovinu i Bosnu. Bio je to pukovnik po zvanju, J. P. Barry, koji je svoje dojmove o putovanjima smjestio u knjigu „At the Gates of East“ (Na kapijama Istoka), iz 1906. g. Zanimljiva su njegova zapažanja kao iskusna putnika koji je prošao cijelu Europu i pola Azije. Evo ukratko nekih njegovih dojmova o Mostaru.
Ovdje ćemo navesti samo jedan zanimljiv isječak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se može pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org
[…] Ako odlučite putovati ovamo, budite izuzetno obzirni u odabiru godišnjeg doba. Ljeti Hercegovina uvelike nalikuje zagrijanoj ploči šporeta. Vrućina je grozna, doseže pokatkad i 50º Reaumur skale (65ºC – valjda je mislio na suncu – op.prev.). Priče o jadima grilanja koje su mi kazivali ovdašnji austrijski časnici, uvelike me podsjećaju na gornji Sindh*.[…]
[…].Hotel Narenta u Mostaru, u kojega sam stigao hotelskim omnibusom po kiši u 7 i 15, je vlasništvo austrijske vlade, zbog čega putnik ne može biti baš previše zadovoljan. Na pojedinim važnijim odredištima, koja još nisu iskusile dobrostojeće privatne hotele, postoje vrlo udobni hoteli koje je osnovala država i koje vode poduzetnici pod državnom kontrolom. Važeće cijene su izvješene u svakoj sobi putniku na uvid, a postoji i knjiga žalbi. Državni inspektor obavlja povremene posjete kako bi se uvjerio da li se državne upute o vođenju hotela sprovode…Budući sam odsjeo u nekoliko ovakvih polu-državnih hotela, mogu slobodno reći da se vjerodostojno vode. Što činiti u jednom orijentalnom gradu kao što je Mostar bez hotel Narente, pitanje je koje se sa strahom nameće svakom civiliziranom umu. No, situacija je u ovom slučaju jasna i idealna, jer rijeka pjenušavo hrli kroz tjesnac između kamenitih izbočina prema svojoj delti u Jadranskom moru. Moja soba s najboljim pogledom na grad i rijeku košta samo nekih 2 schillinga. Restoransko uređenje je izvrsno. Pastrvu koja se ovdje dobije ne možete naći više nigdje. Putnik koji je upoznat s ovim gurmanskim užitkom za nepce svakako počinje svoju večeru s „forellen“. ** […]
[…] Pivo je, mislim, bilo marke Salvator i svakako spada u bolja. I ovdje i u Sarajevu je bilo odlično, tako da ga boljeg nisam pronašao nigdje na Balkanu. Nepotrebno je reći, da je kava ovdje u poluturskim provincijama konstantno izvrsna. Moram naglasiti svojim čitateljima kako bi razumjeli da se ovdje mnogo više vrijednosti dobije za isti novac nego bilo gdje u Zapadnoj Europi. […]
[…] Žene, naravno, također mogu poći na ovakav put. Sobe bi se trebale rezervirati telegramom. […]
[…] Ljubaznost koju susrećete ovdje nema onu poslovnu težinu. ˮDobro jutroˮ i lagani naklon su veoma srdačni. Nema ovdje rojenja konobara na vratima kada napuštate hotel kako bi vam požurili izraziti blagoslove dok su im oči zabodene u vaše novčanike kao čiode. Nema ovdje organiziranog prosjačenja na odlasku kao u grand hotelima Zapada… Bojim se da su ovakvi ostaci lijepog ponašanja predodređeni da uskoro izumru. […]
[…] Muslimanske žene su potpuno nevidljive u svojim omotačima na ulicama. Žalosno je vidjeti te jadne stvorove kako iznova pumpaju svoj izdahnuti zrak natrag u pluća. Pored toga što umotavaju svoja lica, imaju posebne crne ogrtače s visokim ovratnicima, koji im strše uspravljeni kao sljeme na krovu, i to je karakteristična odjeća samo ovdje u Mostaru.
(sa engleskog: Tibor Vrančić)
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
Related posts
