Knjige s posvetom – Mostarski rudnici, knjiga Dragana Vidovića

Sa Draganom Vidovićem sam stupio u kontakt tokom njegovog rada na knjizi o Mostarskim rudnicima. Prije toga sam na blogovima objavio nekoliko tekstova o Mostarskom rudniku, tragajući za istorijom Mostara, čiji je sastavni dio svakako i Rudnik mrkog uglja u Mostaru. Uz to sam prikupio i određni broj fotografija iz različitih izvora, i sve to postavio na blogovima. Vodio sam se starom izrekom: „Ono što je zapisano i zabilježeno ostaje, a sve drugo se zaboravlja“. Naravno, sve što je bilo zapisano sa moje strane, i autoru je stajalo na raspolaganju.

Mostarski rudnici su bili sastavni dio Mostara i okoline dugi niz godina, a nekada smo znali reći kako mostarski Rudnik, hrani, grije i osvjetljava Mostar. Malo je familija bilo onoga vremena, a da bar neko nije radio na Rudniku. Generacijama koje pamte pedesete i šezdesete godine, svakako je u sjećanju zvuk sirene sa Rudnika, koja je svaki dan oglašavala početak smjene u Rudniku. Bilo je sasvim normalno da se sirena oglašava u dva sata popodne, ali ako bi se oglasila u nevakat, onda je to značilo da se u Rudniku desilo nešto nepredviđeno. Slični detalji su u sjećanju svakog Mostarca, a mnogo više od toga autor je uokvirio u 220 stranica knjige, sa brojnim fotografijama, te koricama u znaku rudarske crno-zelene boje.

Na ovom mjestu o knjizi ću reći onoliko koliko je potrebno da se skrene pažnja na knjigu i ono što je u njoj napisano.

Knjiga Mostarski rudnici – priče rudara, autor je posvetio ocu Juri, rudaru mostarskog Rudnika i svim ostalim rudarima.

Knjiga je podijeljena je u pet poglavlja, od kojih čine tri osnovna dijela:

– Rudnici u Hercegovini – Široki Brijeg, Posušje, Čitluk, Stocu i druga mjesta;
– Općenito o Mostarskim rudnicima;
– Priče živućih rudara – sa prostora Hercegovine koji su radili u Rudniku mrkog uglja u Mostaru.
– Knjiga donosi popis poginulih rudara u mostarskom Rudniku; Sjećanja; Rudarska simbolika.

U ovoj knjizi su sačuvane priče 45 rudara i njihovih potomaka iz 43 mjesta, uglavnom s područja mostarske općine i iz širokobriješkog kraja.

Rudnik mrkog uglja je u Mostaru otvoren davne 1918. godine, ili kako se to onoga vakta govorilo: “Novi rudnik za novu državu”, prvi u Kraljevini Jugoslaviji, koji s proizvodnjom počinje već sljedeće godine.

„Mostarski je rudnik nahranio mnoge ljude u gradu, nahranio je i gladne obronke Mostara, dao nadu čitavoj generaciji da se može preživjeti na ovoj škrtoj i kamenitoj zemlji. Rudnik je dao kruh u ruke mnogima, iškolovao njihovu djecu i dao im dom. Mnogi su u Mostar i došli baš zbog rudnika. Kako ljudi iz dalekih krajeva, jer je rudnik potrebovao školovan kadar, tako i ljudi iz okoline, koji su u rudniku vidjeli budućnost, priliku za bijeg od gladi i neimaštine“, navodi se u recenziji knjige.

U knjizi se navodi oko 1000 imena rudara i ostalih zaposlenika Rudnika mrkog uglja Mostar.

„U pričama je opisan dolazak radnika do rudnika, njegovo radno mjesto, s kime je radio, njegov povratak kući, a ako je njegova kuća bila u nekom drugom mjestu, onda, gdje je i kod koga stanovao, tko je još s njim radio iz tog zaseoka…, tako da svaka priča čini jednu malu povijest. Nije to samo priča rudarima, o rudniku i eksploataciji rudnika, nego sam htio prikazati život jednog rudara i nastojao sam da svaka priča bude različita. Mislim da sam u tome uspio, a opet neka drugi ocijene”, riječi su autora Dragana Vidovića.

Ovom prilikom zahvaljujem autoru na knjizi, a posebno na posveti na prvoj stranici knjige.

Nadam se da će ovaj kratki osvrt na knjigu Mostarski rudnici, koja je izišla iz štampe 2015. godine, pobuditi interesovanje čitalaca, te da će naći načina da knjigu nabave i stave u svoju biblioteku.

(Smail Špago)