Sve za sina
Iz štampe je ljetos izašla prva knjiga Ensvida Hadžajlića „Mostar – vječni grad“.
Bio sam u toku rada na ovoj knjizi od samog početka, još u vrijeme kad su se kontakti preko interneta ostvarivali putem foruma. Na forumu MOFO raja redovno su se pojavljivali tekstovi iz starog Mostara pod pseudonimom, ili avatarom, kako se to tada zvalo. Zbog čega je to bilo tako ne znam, ali svi smo imali neko svoje „nickname“, sakriveno ime. I bilo kako bilo, a pošto je kontakt mogao biti ostvarivan i preko PP, privatne pošte, znali smo vrlo brzo ko se krije iza koje sakrivenog imena. Pomenuti prilozi su se najčešće nalazili pod sakrivenim imenom MosHer, što je malo upućenije odmah upućivalo na Mostar i Hercegovinu.
Ensvid Hadžajlić mi se javio nakon što je u tada veoma popularnoj reviji MM objavljeno nekoliko mojih tekstova, i zamolio me može li te tekstove uvrstiti u njegovu knjigu, koja bi trebala nositi naziv „Mostar, vječni grad“, a izaći će iz ütampe nekad, bože zdravlje. Odmah sam zapazio da bi ta knjiga trebala biti jedna debela knjižurina od minimu hiljadu strana, a obzirom na spisak autora, čije tesktove je Ensvid imao namjeru uvrstiti u knjigu, dao sam mu odmah moju saglasnost.
Tokom godina smo nastavili kontakte, kasnije na blogovima, i na kraju putem facebooka, na kome su se nakon nekoliko godina pojavile i lične slike, tako da je kontakt na neki način postajao i otvoreniji. Rad na svojoj knjizi Ensvid je uporno privodio kraju, i bilo mi je drago kad mi je proljetos javio da je knjiga u štampi, te da će izaći početkom ljeta.
Prvo što sam ga upitao, bilo je „Koliko stranica ima knjiga?“ Nije me začudilo kad mi je rekao broj 976. Toliko sam i očekivao.
O knjizi teškoj skoro 2 kile, sa stotinama tekstova, naslova i autora, teško je puno togaa reći u oar riječi. Uglavnom, na jednom mjestu se našlo sve ono što je autor godinama objavljivao na forumima, blogovima, a kasnije brižno prebacivano i na facebok i nove društvene mreže. Nadam se da je i autor, nakon što je njiga ugledala svijetlo dana, konačno odahnuo, jer drugo ništa nije ne mogao, kad se dugogodišnje djelo jednoga dana našlo ukoričeno u rukama i opipjivo i vidljivo bez kompjutera i sličnih sprava današnjice.
Ovdje ću radi onih koji nisu upoznati sa knjigom, niti znaju toliko detalja, kao nas nekoliko bliskih suradnika, ponoviti ono što je autor napisao u uvodu knjige.
„Ima na svijetu mnogo gradova koji su po nečemu čuveni. Savremeni turisti, ti neumorni tragači i poklonici prirodnih ljepota i kulturno-istorijskih znamenitosti otiskuju se svake godine sve dalje u svijet da bi našli ono čega nema u ostalim gradovima, da bi otkrili ljepote i sačuvali ih u uspomeni. Mostar je jedan od takvih gradova: po mnogo čemu jedinstven i neponovljiv. U njegovoj se arhitekturi možda više nego drugdje sustižu orijentalni i zapadnjački uticaji, a u novije vrijeme i moderna arhitektura. Posebno obilježje daje mu Stari most preko Neretve i Partizansko spomen-groblje. Kao što Pariz ne bi bio Pariz bez Sene, Lenjingrad bez Neve ili Beč bez Dunava, tako i Mostar ne bi bio ono što jest kad ne bi imao Neretve. Ona dolazi sa sjevera u grad, razdvaja ga izdašnom modrinom i spaja mostovima. Neretva je planinska rijeka, koja ima jedan od najljepših kanjona, pa ima mjesta gdje se obalama visokim 1000 i više metara usjekla između dvije planine: uska, duboka, bistra i raskošne boje – od svjetlozelene do tamnoplave.
Čak i kada bi prosječnom tragaču za ljepotom bila uskraćena slast gledanja u blistava lica biserja usnulog među kamenim oklopima, površan pogled na plavozelenu nit Neretve bio bi dovoljan da shvati snagu divote s kojom se namjerava uhvatiti u koštac. Svaka radoznalost je ništavna prema ovoj Smaragdnoj krasoti. Rijetki stihovi prežive utapanje u ovom žuboru i malo je kistova čiji se valeri ne postide ovog modrozelenog spektra. Ugodno je biti nasamo s Neretvom.
Duboko u planinama započinje ova ljepotica put kroz Hercegovinu. Nedaleko od izvora već joj uspijeva da usiječe kanjone duboke i do hiljadu metara. Nešto tiša i sporija, Neretva protiče hercegovačkim poljima približavajući se raskošna i bistra svom cilju – Jadranskom moru.
Jedan od najljepših sedefnih biljega čeka je na pola puta prema moru: Mostar, najkrupniji biser hercegovačke ogrlice. Neretva je divlja sve do nadomak Mostara, a onda joj tok postaje mirniji, a kamene obale visoke su joj jedva 5-6 metara. U samom gradu opet je kanjonska, a što se više odmiče od Mostara i približava moru, sve je sporija, šira i nižih obala. Pred samim ušćem još je uvijek bistra, sve dok se ne spoji i ne izgubi u plavim prostranstvima Jadranskog mora. Eto, zašto Neretva magnetskom snagom privlači ljudsko oko, zašto je Stari most vječno zanosan u svojoj bjelini i originalnom luku, i čitav grad blještav od one samo njemu svojstvene svjetlosti.
U Mostaru su se u mnogo čemu sudarili svjetovi i razna vremena. Svako je vrijeme dobilo svoje mjesto i svoj izraz. I mada zvuči paradoksalno, u Mostaru pomirljivo žive te nespojivosti. On je oduvijek privlačio turiste, slikare i pjesnike: jedne da ga se nagledaju, druge da ga ovjekovječe, a treće da ga opjevaju.
Kad ga turista napušta, ostavlja ga sa željom da ga uskoro opet vidi i vraća mu se. On je svoj i samo sebi sličan, a takvi gradovi ostavljaju na ljude neizbrisiva sjećanja“.
Ensvid je odmah nakon izlaska knjige iz štampe ponudio, da mi jedan primjerak sa posvetom pošalje poštom, što sam odbio sa obrazloženjem, da nema potrebe pravi dodatne troškove, a da mi knjigu ostavi na sigurnom u Mostaru, gdje ću je ja preuzeti, prilikom mog dolaska u Mostar, nekoliko sedmica kasnije.
Kako je dogovoreno, tako se i desilo.
Knjiga me sačekala, sad je kod mene, lagano je listam, stranicu po stranicu, i nekako mi svaka stranica i svaki tekst dođe poznat. A kako i ne bi, kad sam bio u toku nastanka i objavljivanja svakog pojedinačnog teksta, dugi niz godina.
Autoru zahvaljujem, a neka ovaj današnji tekst na neki način još jednom bude moja zahvala za knjigu sa posvetom.
Svima onima koji na jednom mjestu žele imati toliko mnogo starog Mostara, od srca preporučujem da ovom knjigom upotpune svoje kućnu biblioteku.
Knjigu je štampala i izdala „IC štamparija“ iz Mostara. Knjiga je rađena u tvrdom šivenom povezu i u tvrdim koricama, u B5 formatu (23.5 cm x 16.5 cm – dimenzije stranica) i sadrži 976 stranica i preko 280 fotografija raznih dimenzija i iz raznih vremenskih perioda Mostara.
Knjiga se može kupiti u knjižari IC u Mostaru, ili naručiti direktno preko autora. Cijena knjige kupljene na licu mjesta u Mostaru (kao i narudžba za sve države sa prostora bivše Jugoslavije) košta 45 km, a narudžba za sve ostale države svijeta je 45 američkih dolara.
Knjiga se može kupiti u knjižari IC u Mostaru, ili naručiti direktno preko autora. Cijena knjige kupljene na licu mjesta u Mostaru (kao i narudžba za sve države sa prostora bivše Jugoslavije) košta 45 km, a narudžba za sve ostale države svijeta je 45 američkih dolara.
Smail Špago, Köln, 8. oktobra 2016.
Related posts
