Diva Grabovica- hercegovačka atrakcija na obroncima Čvrsnice
Još uvijek u Bosni i Hercegovini ima mjesta sa nedirnutom prirodom, poznatih tek uskom krugu zaljubljenika. Jedno od takvih je svakako Diva Grabovica. Afirmacija njenih ljepota je mač sa dvije oštrice. Reći da je to područje sa najdebljim hladom u Hercegovini može imati za posljedicu da na tu ljepotu navale ljubitelji hladovine, ali i imatelji sa motornom pilom kome riječ hlad ima samo jedno značenje: šuma. A šuma u BiH, opet, samo jedno značenje: novac
Divu Grabovicu na južnim padinama planine Čvrsnice nema više tko da čuva. Lovačka kuća je devastirana a lovočuvara više nema ili se boje raditi svoj posao. Tu su krivolovci koji suvereno vladaju već 25 godina (četvrt stoljeća).
Nekada je Diva Grabovica bila ekskluzivno lovište u kome su svoje lovačke vještine upražnjavali velikodostojnici car Franjo Josip, kralj Petar i Josip Broz. Legenda kaže da se u lovu na medvjede ovdje okušao i francuski predsjednik Giscard D’Esteine. Obilje divljači je garantiralo siguran ulov. Mufloni su bili opasani žicom i imali su samo jedno pojilo na koje su dolazili pojiti.
Koncesiju na lovišta u Hercegovine je imalo poduzeće RO „Parkovi i nasadi“ koje je u svojoj organizaciji imalo OOUR „Lov i ribolov“. U to vrijeme vrlo profitabilna grana lovnog turizma. Direktor OOUR- a je bio pokojni ing. Slavko Lovrić, čovjek sa vizijom, veliki ljubitelj prirode i dobar organizator.
Početkom 70-ih upravo su djelatnici Parkova odabrali teren za naseljavanje Muflona na prostoru Dive Grabovice i ogradili žicom radi krivolovaca (kojih i je i tada bilo i na koje je tadašnja Milicija vođena lovočuvarima organizirala hajke kakve danas postoje samo kod antiterorističkih akcija !).
Zvijezda vodilja za ovaj članak je jedna od rijetkih fotografija na kojoj je gospodin Marijan Martinović – Mana, iz Mostara, djelatnik Parkova kako pušta mladunče Muflona u prirodu. O Muflonima se vodila briga sve do proljeća 1992. Od tada svaka budala ima oružje i svoje mišljenje baš kao što ima i debelo meso sa stražnje strane ispod leđa !
Muflona nažalost više nema, nema ni bodljikave žice, valjala je za ogradit „mrginje“ radi kojih se malograđani pa čak i rodbina i dana danas „bodu čakijama“ ili pucaju jedni na druge.
No da se podsjetimo te životinje i loše ljude stavimo barem na tren u drugi plan.
Muflon je predstavnik naše dlakave divljači visokog lova čiji ekonomski potencijal nije ni izdaleka ostvaren i iskorištenu mjeri koju naša lovišta i naši ekonomski resursi omogućuju. U drugim europskim zemljama posvećena mu je daleko veća pažnja, a njegov uzgoj je ekonomski potpuno opravdan. Mufloni su divljač Sredozemlja, odgovaraju im suha staništa obrasla svjetlijim šumama, s enklavama pašnih površina i partijama stjenovite – tvrde podloge.
Skoro sve zahtjevne uvjete staništa za muflonsku divljač zadovoljava veliki prostor ozelenjenog hercegovačkog krša. Nakon uklanjanja domaćih koza hercegovački krš je ozelenio i nastao je novi kvalitet u tome prostoru, s odgovarajućim potencijalom bio proizvodnje. Te novonastale uvjete i pogodnosti treba iskoristiti za ponovno naseljavanje muflonske divljači znajući da u hercegovačkom kršu postoje manje ili veće oaze, gotove idealne za obitavanje muflona.
Ozelenjeni krš je slabo ili gotovo nikako naseljen, siromašan s divljači, a treba znati da se njegov bio-proizvodni potencijal može uspješno valorizirati ponovnim naseljavanjem muflona. U ovim je predjelima obitavao veći broj muflona koji su istrijebljeni u tijekom rata, u njima je uzgoj muflona ocijenjen dobrim, pa bi bila velika šteta ne izvršiti ponovno naseljavanje u ove predjele.
Tako je prije rata u cilju intenziviranja i racionalnog korištenja prirodnih potencijala „Programom razvoja lovstva u BiH“, početkom sedamdesetih godina, predviđeno naseljavanje muflona u lovne predjele Hercegovine. Naseljavanje je izvršeno u lovne predjele, i to: u lovišta Vlaštica i Osišta – Trebinje (uograde i u slobodnu prirodu), Diva Grabovica (ograde),Koprivnica (ograde), Istup – Stolac (u slobodnu prirodu), žaba -Neum (u slobodnu prirodu), Vučjak – Bosanski Brod (ograde) i Gostović – Zavidovići (ograde). Mufloni su naseljeni s Briona ,iz Karađorđeva, Češke i Slovačke.
Rezultatima ovog naseljavanja bilo se zadovoljno i naseljavanje je ocijenjeno uspješnim na svih sedam lokaliteta. Muflon se odlično prilagođuje uvjetima života europskog kontinenta i mnogo je veći, teži i trofeji su mu bolji nego na Sardiniji i Korzici, odakle je početkom 19. vijeka naseljen na europsko kopno. Meso mu je odličnog ukusa, a rogovi ovna su cijenjen i vrlo lijep trofej. U jakog muflona narastu do 100 cm duljine i 23-25 cm obima pri korijenu roga, a znaju biti teški i do šest kilograma. Skroman je u hrani, vjeran staništu, vrlo otporan na mnoge bolesti i čini veoma malo štete.
Muflon se lako uzgaja u ograđenim lovištima. Ta okolnost bi mogla već u bližoj budućnosti, uz ostale navedene odlike muflona, biti vrlo presudna i značajna za povećanje ekonomskih interesa uzgoja muflona u opsegu daleko većem nego što smoga do sada imali. U lovištima Bosne i Hercegovine primijenjena su do sada dva načina uzgoja ove divljači: uzgoj u ogradama (kontrolirani uzgoj) i uzgoj u slobodnoj prirodi. Uzgoju ogradama je dvojak: uzgoj u čistom sastavu i uzgoj u mješovitom sastavu s jelenom lopatarom i divljom svinjom. U čistom sastavu u ogradama uzgajali su se mufloni na lokalitetima Osišta – Trebinje na 700 hektara i Diva – Grabovica na 112 hektara. U Gostoviću su gajeni na 396 ha ograđenog prostora s jelenom lopatarom, a u Koprivnici na 870 ha ograda s jelenom lopatarom, divljom svinjom i divokozom. Stručnjaci tvrde da minimalna površina ograđenog prostora za muflonsku divljač treba da je 150 ha i da po jednom grlu treba obezbijediti3-10 hektara ograđenog prostora. Ograde su bile podignute od žičanog pletiva 3,2 mm ili okruglog armiranog željeza promjera 6 mm, na drvenim, betonskim i željeznim stupovima, s visinom ograde 2,00-2,20 metara.
Marijan Martinović – Mana
Muflon je vjeran staništu, u povoljnim uvjetima životne sredine zadržava se stalno u neposrednoj blizini predjela u koji je ispušten prilikom naseljavanja. Ta okolnost je vrlo povoljna, jer osigurava uspjeh rada na proširivanju areala rasprostranjenosti muflona. Povoljan odnos je 1 : 1, a najviše 1 : 2 u korist ženki. Mufloni postignu spolnu zrelost rano, mužjaci već u prvoj godini života, a ovce u drugoj. Sposobnost oplodnje, poroda i odgoja dobrog podmlatka zadrže do visoke starosti. Sve ovce su spolno zrele i u pravilu budu oplođene u starosti od godinu i po. Jedan ovan star tri i više godina može oploditi i pet ovaca.
Zastoj rasta roga nastupa između osam i deset godina starosti. Muflon se pari u oktobru i novembru. Parenje traje pet šest tjedana, pa jaki ovnovi u to vrijeme izgube dosta na težini i ne stignu se do zime oporaviti, pa često stradaju od zimskih nepogoda. Zato ne treba odstrjeljivati ovnove srednje dobi, već samo one stare.
Kod uzgojnog odstrjela treba se usmjeravati i na uklanjanje jedinki koje pokazuju znakove nekadašnjeg križanja s domaćim ovcama i na uklanjanje primjeraka s lošim oblikom trofeja. Ovca nosi 21-23 sedmice, a u martu-aprilu ojanji jedno do dva janjeta. Janje siše preko pola godine.
Muflon je izrazito šumska životinja, pa ipak u prilično velikoj mjeri posjećuje susjedne poljoprivredne površine u potrazi za hranom. Mufloni koji se uzgajaju u slobodnoj prirodi mogu napraviti štetu ponekad i do 30 posto. Zbog toga je neophodno kod mjera osiguranja povoljnih prehrambenih odnosa u lovištu, uz mjere poboljšavanja i restitucije prirodne prehrambene baze, stvoriti i dovoljne poljoprivredne površine namijenjene isključivo divljači. Time će se muflon u velikoj mjeri odvratiti od izlaska na poljoprivredne površine koje imaju drugu namjenu.
Muflonska divljač u slobodnoj prirodi uzgajala se na planini žaba kod Neuma i u kanjonu Radimlje kod Stoca. U ovom uzgoju steklo se i pored ostalog i ova iskustva: muflonska divljač je skromnih zahtjeva i ostala je vjerna mjestu naseljavanja. Na usjevima pričinjava znatne šteta, pa je potrebno prije naseljavanja muflona izvršiti biotehničko uređivanje lovišta, podizanjem pašnih površina, zasijavanjem i zasađivanjem omiljenog mu krmnog bilja, voćkarica i drugog bilja. Zato za naseljavanje ove divljači u slobodnu prirodu treba prethodno osigurati širu društvenu podršku svih subjekata u prostoru i stalno obnavljati površine pod krmnim biljem. Vrlo je važno utvrditi rejone kretanja stada i starijih muflona. Svake godine izvršen je uvid u rano proljeće u stanje divljači. Uvijek je nađena na uobičajenim obitavalištima i kada bi je prisutnost lovaca pokrenula, izašla bi na uobičajene staze kretanja, poredana u kolonu, tako da se svako grlo moglo dobro osmotriti i usporediti njegovu kvalitetu. Grla su ocijenjena kao zdrava, tjelesno jaka i sposobna da obećavaju perspektivnu populaciju, iako tada nije vršen uzgojni i selektivni odstrjel. Uzgajivačima se preporučuje da od samog početka naseljavanja strogo poštuju i provode principe uzgojnoga, selektivnog i sanitarnog odstrjela. To se mora provoditi jer je osnovni cilj uzgoja dobivanje kvalitetnih trofeja, za kojima u svijetu vlada veliki interes.
Muflon je vrlo plah i oprezan, pa se primjenom raznih plašila mogu spriječiti štete na poljoprivrednim usjevima. Za uzgoj muflonske divljači neophodno je da ona ima stalni mir u lovištu. Uzgajivači na mir moraju posebno paziti jer ova divljač ima potrebu za potpunijim mirom od druge divljači. Samo uz mir mogu se krda neometano razmnožavati, imati kvalitetne jedinke koji će darivati kvalitetne trofeje. Krda su vrlo plašljiva i sklona paničnom bijegu, što je u predjelima krša veoma opasno i pogubno. Jako je ranjiva od pasa skitnica, koji mogu napraviti pravu pustoš. Prisutnost vuka, risa i šakala nije preporučljiva u lovištu muflonske divljači. Držeći se navedenih principa, predio gdje se izvrši naseljavanje muflona za nekoliko godina će izrasti u reproduktivni centar iz kojega će se divljač moći naseljavati i u ostale predjele, od koji su najaktuelniji predjeli ozelenjenog hercegovačkog krša.
Manuel Martinović