Bazilika u Cimu
Blagajska ploča (12. stoljeće)
Kada se danas u javnosti govori o najstarijim hrvatskim pisanim spomenicima u Bosni i Hercegovini, onda se redovito govori samo o Humačkoj ploči, koju znanstvenici datiraju u 11. do 12. stoljeće. Međutim, da Humačka ploča nije usamljen spomenik naše rane srednjovjekovne pismenosti, govore nam, uz brojne druge pisane spomenike i podaci o Blagajskoj ploči iz 12. stoljeća, jednom od najstarijih srednjovjekovnih natpisa.
Blagajska je ploča pisana bosančicom ili zapadnom ćirilicom, autentičnim i posebnim pismom nastalim u Bosni i okolnim krajevima, a tekst ploče govori o izgradnji crkve sv. Kuzme i Damjana u Blagaju na Buni kod Mostara. Ploča je bila ugrađena iznad ulaznih vrata u crkvu, ili u samoj crkvi, izgrađenoj i posvećenoj 1194. godine. Crkvu je dao sagraditi humski knez Miroslav, a posvetio ju je dubrovački nadbiskup Bernardin. I danas se lokalitet na kojem se crkva nalazila čuva uspomenu na patrone crkve.
Blagajska je ploča danas pohranjna u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu, dok se drugi materijal arheološke vrijednosti s ovog lokaliteta, po okončanju arheološkog iskopavanja, čuva u Muzeju Hercegovine u Mostaru.
Otkriće ploče
U katoličkom groblju u Blagaju, u grobnici Kate Boras, 1955. posve je slučajno otkriven dio razbijene ploče s natpisom na bosančici, što je bio i povod da povjesničar Ljubomir Stojanović, na temelju nađenoga, natpis objavi u znanstvenoj literaturi. Na natpisu se ističe da je neki župan zidao crkvu u Podgrađu na svom imanju u vrijeme slavnoga Nemanje. Međutim, Stojanović je natpis objavio, pritom ne donoseći faksimil i ne ulazeći detaljnije u njegovu analizu. Također, nije objasnio ktitora ni patrona crkve, niti je određivao lokalitet gdje je prvobitno bio fragment s natpisom. No, ipak njegovom zaslugom znanstveni djelatnici Zemaljskog muzeja BiH pretražili su teren oko spomenutoga groba s ciljem pronalaska eventualno drugoga dijela razbijene ploče s natpisom. Potom je, 1955. godine, poduzeto probno iskopavanje na mjestu nalaza ploče. Tada su u istom grobu pronađene dvije ovalno izrađene ploče koje su tu, prema pričanju vlasnika groba, kao i ploča s natpisom, donesene iz blagajskoga Podgrađa, i to s lokaliteta Vrači.
Istodobno, na obližnjem lokalitetu Vrači izvršeno je arheološko iskopavanje i pronađeni su temelji određenoga objekta, uz koji se nalazila veća gomila klesanoga kamena. Pretraženo je i drugo kamenje koje leži nedaleko od ruševina dvorca Bišće, međutim, nije nađeno mnogo ornamentiranih dijelova kamenja niti drugi dio ploče s natpisom.
Datiranje
Tako je znanost, nakon terenskog ispitivanja, kasnije bila u mogućnosti dati nešto određenije mišljenje o svim tim problemima. Naime, povjesničar Mavro Orbini navodi kako je župan u Zahumlju Jurko pozvao dubrovačkog nadbiskupa Bernardina da mu posveti crkvu sv. Kuzme i Damjana, u Zahumlju, 1194. godine. Ono što je važno, podatak s ploče se dovodi u vezu s Orbinijevom godinom zidanja te crkve 1194., što je Orbini vjerojatno uzeo iz Dubrovačkog arhiva. Naime, Nemanja je s braćom sklopio ugovor o miru s Dubrovnikom 1186. godine, i to na svetkovinu sv. Kuzme i Damjana, a to nije bez razloga, jer su sveti Kuzma i Damjan bili zaštitnici kuće Nemanjića, a što nam svjedoči i zidanje crkve sv. Kuzme i Damjana u Blagaju. Važno je reći i da je Nemanja velikožupansko prijestolje ustupio sinu Stefanu u ožujku 1196. godine. Do tada, a u vrijeme Nemanjina vladanja, ovaj je natpis bio urezan i postavljen u crkvu ili možda nad njezinim nadvratnikom.
Naknadno je Marko Vego utvdio da je svaki red natpisa mogao imati 30 do 32 slova, te uz ostale činjenice, ovako rekonstruirao natpis:
VA IME OCA I SNA I SVETAGO DUHA JA ŽU
PAN MIROSLAV ZIDAH CRKVA SVETAG
O KOZME I DAMIJANA U SVOIH SELIJAH U D
NI VELNEGA ŽUPANA SLAVNAGO NEMANE.
Literatura:
- Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga 1, Sarajevo, 1962;
- Dragojlović, Istorija srpske književnosti u srednjovekovnoj bosanskoj državi, Novi Sad, 1997; –
- Đorđić, Istorija srpske ćirilice, Beograd, 1990;
- Blagojević, Srpska državnost u srednjem veku, Beograd, 2011;
- Gordana Tomović, Morfologija ćiriličnih natpisa na Balkanu, Beograd, 1974.
Related posts
