Sve za sina
Godina je 1941., a Kraljevina Jugoslavija pred skorom kapitulacijom. Jugoslavenska Vlada daje nalog da se kraljevsko zlato iz Beograda prebaci do Ploča, a odatle je već isplaniran transfer do Engleske. U Čapljini, kuda je vlak s kraljevskim zlatom, srebrom i drugim dragocjenostima trebao proći, dogodilo se neko bezazleno iskakanje vagona, tako da je uskotračna pruga bila u prekidu. Vlak s kraljevskim blagom je zaustavljen u Mostaru, a da ne bi stajao na otvorenoj pruzi, donesoše odluku da se teret privremeno pohrani u mostarskim trezorima. Tako jedan dio dragocjenosti smjestiše u Srpsku banku na Glavnoj ulici (zgrada nasuprot Narodnog pozorišta), a drugi u istoj ulici u Novu banku (kasnije zgrada SDK).
Obje strane koje su počele napad na Kraljevinu, i Talijani i Nijemci, imali su pouzdane informacije o sadržaju tereta u vlaku, i obje su bile jednako zainteresirane da ga se domognu. Da se ne bi međusobno sukobili oko plijena, sklopiše dogovor o „poštenoj“ podjeli i svaka strana zaduži posebne jedinice za izvršenje ovog zadatka, a dogovor je bio da obje vojske istodobno uđu u Mostar. No, kao što to obično u životu biva – čovjek sniva, a Bog određuje sudbinu stvari i to vrlo često realizira putem „slučajnih događaja“. Prodor njemačkih jedinica prema Mostaru zaustavljen je na putu Jablanica – Mostar od malobrojne jugoslavenske jedinice koja je imala zadatak čuvati jedan bunker s municijom. Jedinica, predvođena podoficirom Mušanom Polovinom – ocem budućeg pjevača sevdalinki Himze, uspjela je zadržati njemački dio tragača za zlatom na nekoliko sati. U međuvremenu u Mostaru jugoslavenske jedinice izvršiše protuudar i natovariše blago iz Srpske banke, te se uputiše prema Crnoj Gori. Srebro u Novoj banci je ostalo netaknuto. Nakon što su Talijani uspostavili vlast u Mostaru, u oktobru 1941. g. eksplozivom otvoriše trezore i odvezoše blago natovareno u desetak kamiona put Italije. Usprkos činjenici da je Italija odredila posebnog generala da uđe u trag ovom blagu, nikad ga više nisu uspjeli pronaći. Manji dio nekih od ovih dragocjenosti, sakriven u vrtnim vazama za cvijeće, slučajno je pronađen u Italiji nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Jedan dio papirnatih banknota skriven u Novoj banci je isto tako slučajno otkriven tek 1950. g. Naime, prigodom rušenja susjednog hana, nakon što je krov pao na zemlju zrakom su počeli lepršati kraljevski dinari. Nepoznati lopov je izgleda sakrio određenu količinu novca od Nijemaca i Talijana, ali nažalost nikad se nije uspio vratiti po njih.
Fotografija: zgrada Narodne banke (SDK) 1960-ih
Related posts
