Sve za sina
Čim je austrougarska vojska ušla u Mostar, komanda povjeri transport svih dobara za vojne potrebe umirovljenom generalu te iste vojske – Abendrotu. Odmah mu odobriše i predujam u iznosu od 3 milijuna forinti s kojima rečeni general ode u Španjolsku, te tamo probra i otkupi 2 000 konja i mazgi. U Mostar uz životinje dovede i 500 Španjolaca, vrsnih jahača i timaritelja konja. U narednom periodu Mostar se divio i čudio veličini rasnih konja koji su kočoperno prolazili mostarskim prašnjavim ulicama. Uz njih su u pratnji išli svadljivi i glasni Španjolci odjeveni u sive hlače i plave mornarske bluze, a na glavi su nosili dugačke kape.
Svaki vojni transport sastojao se od četrdesetak konja, nekoliko vodiča i po jednog Španjolca. Zašto su ti Španjolci bili oholi i s visoka gledali na običnu raju možda mogu objasniti sljedeće činjenica. Svaki Španjolac – vođa transporta imao je plaću od 400 forinti na mjesec. Svaki rukovoditelj Abendrotova odjela, a bilo ih je četiri, imao je mjesečnu plaću od 1 000 forinti. Ovi podatci nam ne govore puno toga, stoga evo i malo usporedbe. Abendrot je nakon nekoliko godina službovanja u Mostaru kupio kuću koju je vlasnik cijenio 1 000 forinti, ali ju je on kao pravi kavalir široke ruke platio – 5 000 forinti.
Fotografija: Stara željeznička stanica – na poleđini piše: ulazak mirnodopske vojske, 1906. g.
Related posts
