Sve za sina
Ako na Google-u upišete Salvador Prasel, prikazat će vam se nekoliko djela ovog književnika i to prvenstveno izbjegličke tematike. Čak se neka od njih, kao Adiós hogar (Zbogom dome) i Máxima culpa (Preveliki grijeh – preveden i kod nas) mogu i sada nabaviti putem internet knjižara. Dana 26. jula 1976. g. tadašnji mostarski list „Sloboda“ donosi kratku vijest da u posjet gradu stiže poznati književnik iz Venezuele – Salvador Prasel, naglašavajući da je on naše gore list – rođeni Mostarac. Međutim, ostali podaci o njemu bijahu nepoznati. Stigao je kao gost Matice iseljenika, posjetio uredništvo lista „Most“, dogovarao suradnju i moguće izdavanje svojih djela.
U stvari njegovo pravo ime bijaše Spasoje Prcović, rođen 19. decembra 1920. g. na Brankovcu u Brkića ulici na broju 6. Saznajemo da je i gimnaziju u Mostaru završio 1939. g. s odličnim uspjehom, te da je nakon toga otišao u Njemačku na studij kojega mu je država financirala solidnom stipendijom. Otac Srbin-Crnogorac, majka Njemica, u školi upisan kao katolik. Tajno napušta Njemačku i preseljava u Austriju gdje je 1947. g. oženio emigranticu Nevenku Grizelj, te odlaze za Caracas. Kao i svaki „došlo“ prošao je sve faze prilagodbe, otvorio je zlatarsku radnju, bankrotirao, nakon čega nastavlja posao u vlastitoj kopirnici. Osim žene imao je dva sina. Sudbina htjede da ih sve troje izgubi odjednom. Naime, dok je on radio u kopirnici, dogodio se potres i otkačena betonska ploča njihova doma se sručila na njih troje usmrtivši ih na mjestu. Nazivan je nevidljivim piscem – escritor invisible, aludirajući time da su ga u Venezueli nazivali „Yugoslavo”, a u Mostaru „Venezuelanac“. Saznajemo također da je matičarka Jelena Zurovac u Matičnom uredu u Mostaru 1969. g., svojim potpisom potvrdila promjene njegovih osobnih podataka i to: umjesto prezimena Prcović stoji Prašelj, prezime oca Preović se mijenja u Prcović (jer je valjda prilikom prvog upisa greškom pisano „E“ umjesto „C“), a prijašnje djevojačko prezime majke Prassel ispravljeno je na Prašelj. Umro je 1990. g.
Fotografija: Brankovac – Bajatova ulica 1940-ih
Related posts
