Telegram Metković – Mostar 1863
Prva redovita telegrafska komunikacija u svijetu je uspostavljena 1838. g. između Londona i Birminghama. Samo dvadeset godina nakon toga, 1858. g., naš Mostar je uspostavio telegrafsku komunikaciju s Metkovićem – čak dvije godine prije nego je to uspjelo Sarajevu. Tada je Mostar jedini u cijelom Bosankom vilajetu imao telegraf.
Ovo je kopija telegrama poslanog iz Metkovića za Mostar 1863. g.
Telegram generala Jovanovića o okupaciji Mostara
Ulazak austrougarske vojske na čelu s generalom barunom Stjepanom Jovanovićem u Mostar je opisan već bezbroj puta. Da se kratko podsjetimo, pobunjenici, bolje reći rulja na čelu sa samoproglašenim Ali-agom Haljevcem upade 2. avgusta 1878. g. u Konak, ubiše kajmakama Murat-bega, zaklaše mutesarifa i njegova zeta, svukavši ih prethodno do gola i opljačkavši. Zatim upadoše u kuću muftije Sidiki ef. Karabega, usmrtiše ga, pa ga zatim iskasapiše nožem i opljačkaše. Nastade bezvlašće i strah, plječke i palež imovine po Mostaru. Prije nego li je svečano ušao u Mostar, general odposla brzojav građanima Mostara u kojem je naglasio da se njegovim dolaskom uvodi red, da će se poštivati svačija imovina i vlasništvo, a da će se pobuna i nered strogo kazniti. Nakon toga, 4. avgusta, vođa pobunjenika sa svojim jaranima odjaha do Bišća, gdje se ponizno pokloni zapovjedniku austrougarske vojske generalu Jovanoviću i zaželi mu dobrodošlicu u naš „mirni“ grad.
Ovo je taj telegram.
Tvornica duhana 1900-ih (berba duhana)
Negdje odmah nakon dolaska Austrougarske u Mostar doseljava Julius Thonhauser, apotekar iz mjesta Szentendre (Sent Andrea) nedaleko Pešte. Ubrzo poslije dolaska u Mostar, 1879. g. otvara apoteku pomalo ugostiteljskog naziva „Apotheke zum Reichsadler“ (Kod carskog orla), a koja bijaše smještena na Glavnoj ulici, između današnjeg Narodnog pozorišta i Vučijakovića džamije, na Šehitlucima. Vremenom Julius stječe ugled i visok položaj, te ga redovito počinju birati u Gradsko vijeće, a usto je jedan od začetnika ideje izgradnje staračkog doma.
Na povratku kući iz Beča, Julius naglo obolijeva te nenadano umire na Rijeci. Njegova supruga, Vinčenca r. Matulić, prodaje apoteku još jednom doseljeniku iz Češke – Wenzelu Mikanu, koji nakon izvjesnog vremena kupuje od nje i tvornicu soda vode koju proširuje na proizvodnju limunade.
Posao je toliko dobro cvjetao da Mikan 1904. g. započinje gradnju svoje zgrade na samom uglu Sauerwaldove (Srednja) i Haljevčeve (Huse Maslića) u koju preseljava apoteku. Također je uz tehničku pomoć arhitekte Antonia Tiberia izgradio i zgradu do nje – zgradu u kojoj je bilo kino Zvijezda.
Uz angažman fotografa Stjepana Tomlinovića izdaje i svoje dopisnice na kojima reklamira duhan i duhanske proizvode koji su se u ono vrijeme svakako prodavali i u njegovoj apoteci.
Ovo je jedna od njih.