Sve za sina
Radeći u Bosni Hercegovini kao učitelj krajem XIX. i početkom XX. vijeka, učitelj Antun Hangi radi i na prikupljanju etnološke građe iz života Bošnjaka. Službujući preko deset godina u bošnjačkim sredinama, Hangi se istinski zaljubljuje u orjentalno-islamski način življenja Bošnjaka. U svom djelu izdanom 1907. g. u Sarajevu ispisuje poprilično korektno i detljno običaje stanovništva. I premda u djelu nije obuhvatio cjelokupan teritorij Bosanskoga vilajeta, uspio je zabilježiti veoma slikovito običaje prilikom rađanja i umiranja, ašikovanja i vjenčanja, vjerske običaje kao i brojne ostale sitnice koje život čine. Knjiga je i bogato ilustrirana slikama. Ovdje donosimo mali isječak kojega smo smatrali zanimljivim, a za one koje možda zanima cjelopkupno djelo mogu ga pronaći u našoj biblioteci u rubrici knjige i članci.
AŠIKOVANJE
…Ašikovanje, ah to ašikovanje! Ima li išta idealnijeg i ugodnijeg od ašikovanja?! Doba, kada je čovjek kao mladić za pogled ljubljene djevojke žrtvovao dane i noći, kada nije imao drugih misli ni želja, nego da vidi caricu srca svoga i da čuje milu riječ njezinu, nikad se ne zaboravlja. Dani, kada ga je nježni stiskaj dragine ruke, slatki posmijeh s njezinih ustiju učinio najsretnijim čovjekom na zemlji, neizbrisivi su u srcu i pameti. A tek prvi zagrljaj, prvi poljubac?! Ima li čovjeka na zemlji, koji bi na to zaboraviti mogao?…
… Momci se sa djevojkama sastaju ponajviše kod komušanja, zatim kod hatmi, sunnetenja i u svatovima.
Kakav imućniji gospodar pozove večerom momke i djevojke iz komšiluka ili iz svoje mahale na komušanje. Djevojke dolaze uvijek u pratnji svojih matera ili neoženjene braće, a momci sami. Momci posjedaju na kukuruz, a djevojke na zemlju kraj kukuruza. Dok se komuša, djevojke su otkrivene. Za vrijeme komušanja su matere onih djevojaka u haremu kod domaćice, pa dok su one u kući, zabavlja se mladež sama. Tu ima smijeha, šale i nedužnoga bockanja na pretek, a samo kad i kad prodre pridušeni djevojački hihot, a onda sve ušuti. Iza toga nastavlja se prvo; šali se, smije se – mladež ko mladež. Kada se djevojke malo oslobode, zapjevaju; jedna započne, a druge prihvate. Čim su djevojke jednu pjesnu otpjevale, zapjevaju momci drugu, biva nek se vidi, da i oni znaju pjevati.
Muslimanske su djevojke vrlo stidljive i dobro uzgojene, pa se ni jedna ne će kroz cijelu večer usuditi, da momka u oči pogleda, a kamo li da se šnjim u razgovor upusti. Ako je koji momak koju djevojku begenisao, zavolio, baca joj klipove kukuruza u krilo. Ako ona kukuruz prihvati, pa ga iskomuša, zna se, da se injoj momak svigja i da može šnjom ašikovati. Dok kukuruz komušaju, naravno je, da domaćin dobro pazi, da megju mladež ne dolaze oženjeni ljudi ili nepozvani momci i muževi koje druge vjeroispovijesti…
…Kada momci vide, da je jedan momak «curu» zavolio i šnjom ašikovati počeo, pa da i ona njega voli, rijetko će joj drugi na ašikovanje doći, a da i dogje, bilo bi mu uzalud. Dok ne dogje pravi, djevojka se ne će pokazati, niti će mu na vrata izaći. Ako je on slučajno na vratima zateče, ona će se, kako vidjesmo, izgovoriti sa nenom ili dedom ili kako drukčije, samo da ne mora šnjime ašikovati.
Ima i takovih djevojaka, koje ne mogu da sebi odaberu stalnoga momka, nego ašikuju sad s ovim sad s onim, kako im već koji na ašikovanje dogje. Ako je takova djevojka lijepa, naravno je, da će se u nju po više momaka zaljubiti, te joj na ašikovanje dolaziti. Ako se u isto vrijeme pred vratima ili kućom takove djevojke sastanu po dva, tri ili više momaka, ne će ni jedan da uzmakne, nego zametnu kavgu, pa se često potuku i iskrvare, a bilo je već i mrtvih glava.
Momci nose svojim djevojkama, a osobito, ako su šnjima dulje vremena ašikovali, razne darove kao: smokve, partokole, naranče, limunove, rezaćije, grožgjice i drugo koješta. Djevojke opet daju momcima kite cvijeća, gurabije, ječerme, čevrme i jabuke. Darove daju jedan drugomu ili iz ruke u ruku, ili ih šalju po kakovom djetetu ili staroj neni, koja će kraj dara i kakovu poruku donijeti. Čim djevojka s momkom dulje ašikuje, tim je slobodnija, pa ne samo da mu daje darove, nego ga, ako prolazi pokraj njezine kuće, i sama na ašikovanje zove. Riječima ga zovnuti ne može i ne smije, nego se hita na njega cvijećem i jabukama…
Antun Hangi
Related posts
